uto, 09.06.2009
I need all the love I can get to.
Iza jedne upitne rečenice mogu se kriti tolika bujica emocija.
Iz jednog odgovora od 2 riječi mogu se kriti toliko riječi koje ne isplivaju.
Koje ostanu tajna. Koje sakriješ čisto da me ne uvrijediš.
Već na svoje pitanje čujem iz tvoje tipkovnice "ne". Iz tvojih usta nezainteresiranost. Čujem da si napušen.
Čujem da si pijan.
Vidim da ne odbijaš samo mene.
Sanjam da uronjena sam opet u tvoje kovrče.
Crtam da bi te osjećala bliže. Da se uvjerim da nisi san.
Ružan san kao noćna mora bolan.
Kao život stvaran. Ali opet nestvaran.
I tako dalek. Tako hladan.
Zašto se one večeri sjećam tako kristalno. Zašto se sjećam svega što smo razgovarali makar je prošlo 2 mjeseca.
Zašto se bojim da me ne povrijediš.
Zašto nikad ne posjećuješ tuđe svjetove već sebično ostaješ na svom.
Zašto moram kao cjediljkom iz tebe cijedit malo riječi.
Kad nema velike ljubavi dovoljna je mala.
